Milos Okuka - Srpski dijalekti.pdf - Filologia serbska - klaudiunia14

Miloš Okuka

SRPSKI

DIJALEKTI

skd Prosjeta

a izdavača: Cedomir Višnjil

urednik: Cedomir Višnjil

korektura: Jovan Čorak

dizajn: Ruta

štampa: ABF Group

ISBN 978-953-7611-06-4

Izdano uz inansijsku pomoć

Savjeta za nacionalne manjine

Republike Hrvatske

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 682261.

SKD Prosvjeta 2008.

SADRŽAJ

6 UVODNE NAPOMENE

SREDNJOŠTOKAVSKI DIJALEKTI

119 Uvodna napomena

'3' Prizrensko-južnomoravski dijalekt

(rasprostranjenost, glavne osobine. razvedenost - poddijalekti, tekstovi)

'51 Svrljiško-zaplanjski dijalekt

(rasprostranjenost. glavne osobine. razvedenost - poddijaJckti, tekstovi)

,6, Timočko-Iužnički dijalekt

(rasprostranjenost, glavne osobine, razvedenost - poddijalekti, tekstovi)

278 Literatura

ŠTOKAVSKI DIJASISTEM

13 Rasprostranjenost

15 Prapostojbina štokavskoga i njegovo širenje na područja drugih

dijasistema

18 Odnos štokavskoga prema drugim jezičkim idiom ima

(a. odnos Mokavskoga prema bugarskom i makedonskomi

b. odnos �tokavskoga prema kaj.1Vskom i čakavskom)

GLAVNE OSOBINE ŠTOKAVSKOG DIJASISTEMA

'3 Fonologija

4 i i- 2

DODATAK: HRVATSKI ŠTOKAVSKI DIJALEKTI

287 Uvodna napomena

,8 Zapadnohercegovačko-primorski dijalekt

(rasprostranjenost, glavne osobine, glavna literatura)

'93 Slavonski dijalekt

(rasprostranjenost. glavne osobine. glavna literatura)

'6 Srednjobosanski dijalekt

(rasprostranjenost, glavne osobine, glavna literatura)

30 O nekim poddijalektima i govorima istočnohercegovačko

krajiškog dijalekta

,8 Prozodija

3> Morfologija

34 Tvorba riječi

35 Sintaksa

37 Leksika

4S KLASIFIKACIJA GOVORA ŠT

�&

47 Literatura

303 SKRAĆENICE

NOVOŠTOKAVSKI DIJALEKTI

S5 Uvodna napomena

56 Istočnohercegovačko-krajiški dijalekt

(rasprostranjenost. glavne osobine, razvedenost - poddijalekti, tekstovi,

literatura)

u8 Šumadijsko-vojvodanski dijalekt

(rasprostrajenost, glavne osobine. razvedenost - poddijalekti. tekstovi,

literatura)

36 ZNAKOVI

DIJALEKTOLOŠKE KARTE

308 Dijalektološka karta srpskog jezika (Aleksandar Belić, 1906)

3'0 Dijalektološka karta srpskohrvatskog jezičkog područja

(Aleksandar Belić, 1910)

31> Dijalektološka karta štokav,kog narečja (Pavle Ivić, 1956)

3'4 Dijalektološka karta srpskohrvatskog jezičkog područja

(Pavle Ivić, 1958)

3.6 Dijalektološka karta štokavskog narečja (Pavle Ivić, 1988)

318 Karta štokavskih dijalekata (MiJoš Okuka, 2007)

STAROŠTOKAVSKI DIJALEKTI

19 Uvodna napomena

170 Zetsko-raški dijalekt

(rasprostranjenost, glavne osobine, razvedenost - pođdijaJekti. tekstovi,

literatura)

198 Kosovsko-resavski dijalekt

(rasprostranjenost, glavne osobine. razvedenost - poddijaJekti, tekstovi.

literatura)

310 O AUTORU

SRPSKI OIJALEKTI

UVO DNE

Srpski jezik je jedan od južnoslovenskih jezika kojim govore Srbi

u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te u manjim

enklavama u Rumuniji, Mađarskoj, Makedoniji, Sloveniji i Albaniji.

Temeljen je na štokavskom dijasistemu ijekavskih i ekavskih dija

lekata.

S tokavski dijasistem baštine i drugi južnoslovenski narodi: Cr

nogorci ijekavske srpske dijalekte, Hrvati i Bošnjaci ikavske i ije

kavske. Uz to, Hrvati imaju još dva dijasistema (dva organska idio

ma), čakavski i kajkavski, koji su sa tipološko-genetskog stanovišta

posebni jezici. Za srpski jezik oni nemaju značaja jer su svi srpski

dijalekti štokavski.

Srpski dijalekatski kontinuum čine staroštokavski, novoštokav

ski i srednjoštokavski dijalekti. Staroštokavski se prostiru na izdu

ženoj središnjoj teritoriji srpskog jezika koja kreće od Jadranskog

mora do Rumunije, novoštokavski zauzimaju zapadni i sjeverni dio

srpske teritorije, a srednjoštokavski jugoistični dio. Samo su novoš

tokavski dijalekti ispresijecani (ili prošarani) hrvatskim govorima.

Staroštokavski dijalekti su arhaični dijalekti koji najviše čuvaju

starih strukturnih osobina srpskog jezika. Novoštokavski i sred

njoštokavski dijalekti su inovativni, progresivni, čiji je razvoj išao

različitim putevima, u različitim arealno-sociolingvističkim (etno

lingvističkim i glotopolitičkim) prilikama, bez medusobnih kon

takata.

Novoštokavski dijalekti su imali samostalan razvoj u okviru

samog sistema, s inovacijama na svim nivoima jezičke strukture.

ali tako da pritom nije došlo do razaranja ranijeg sistema nego do

njegovog pojednostavljenja (tonski četveroakcenatski sistem, upro

šćen i koherentan fonološki sistem, usustavljena sintetička deklina

cija i komparaija smanjenjem obimnog i naslijedenog inventara

morfološki h kategorija, uprošćeni konjugacioni sistem uopštava

njem gramatičkih morfema, na jednoj, i odstranjivanjem različitih

morfema s ciljem stvaranje jednostavnih paralelnih nizova s osno

vom, na drugoj strani, itd.).

Srednjoštokavski dijalekti razvili su se iz nekadašnje najistoč

nije štokavštine. Tipološki i strukturno gledano, oni su zahvaćeni

balkanistički m lingvističkim procesima (uklanjanje tonskih i kvan-

NAPOMENE

Mioj Okuka

sapSKI DIJAL!KTI

titativnih opozicija u prozodiji, analitička deklinacija i kompara

cija, nestanak ininitiva, udvajanje objekta, gramatikalizacija član

ske morfeme itd.). No oni time nisu izgubili svoj štokavski karaker

koji je baštinjen njihovim zapadnojužnoslovenskim razvojem (i u

gramatičkom i u leksičkom sistemu) i koji ih povezuje sa staroš

tokavskim i drugim srpskim govorima. To znači da ovi dijalekti u

dijahronijskom toku nisu usvojili ni sve bitne balkan izme ni sve

bitne štokavske inovacije.

Dijalekti su idiomi koji su nastali spojem djelovanja unu

tarjezičkog (organskog) razvoja i kulturnoistorijskih datosti na

određenoj jeZičkOj teritoiji nekog naroda. Oni su apstraktni sistemi

koje sačinjavaju poddijalekti i mjesni govori kao konkretni sistemi

koji posjeduju većinu njihovih karaketirističnih osobina. Mjesni go

vori su konkretna realizacije sistema na određenom mikroprosto

ru i s drugim mjesnim govorima sačinjavaju snopove zajedničkih

izoglosa jednog dijalekta. Tamo gdje su snopovi izoglosa i njihove

realizaCije nešto drugačiji, započinje prostor drugog dijalekta istog

d;jasistema.

Prema tome, u predstavljaju srpske dijalekatske realnosti ovdje

se polazi od sljedećeg terminološkog niza:

Za sagledavanje srpske dijalekatske realnosti nužno je odrediti

hijerarhiju organskih jezičkih idioma. Na prvom mjestu stoji jezik

dijasistem kao strukturno-tipološki konstrukt izveden na osnovu

osobina cjelokupne jezičke teritorije (makroprostora) koje se svim

svojim pojedinostima u nj uklapaju.

Na nižem rangu je dijalekt kao jezički sistem koji pokazuje vi

sok stepen sličnosti na određenom geografskom prostoru jednoga

jezika disistema, tj. sistem s vlastitim jezičkim obilježjima po koji

ma se on odvaja od drugih dijalekata istog jezika. Dijalekt je dakle

približna izjedanačenost evolutivnih jezičkih pojava na određenom

prostoru koje pokazuju da su razlike unutar jedne dijalekatske ob

lasti, uprkos srodnosti koje ih povezuju, manje od onih u susjednim

dijalekatskim oblastima jednog jezika.

Dijalekt čine poddjalekti koji objedinjavaju svojevrsne jezič

ke osobine više mjesnih govora unutar određenog dijalekta koje se

suprotstavljaju jezičkim osobinama drugih mikroprostora istog di

jalekta.

Mjesni govori (minidijalekti), kao jedinice nižeg ranga od pod

dijalekta, predstavljaju stanoviti govorni idiom jedne vrlo bliske na

rodne zajednice određenog mjesta, sela ili nekog većeg naselja.

l na kraju dolazi idiolekt (govor pojedinca) kao jedinica najni

žeg ranga.

Tako je uspostavljena hijerhijska ljestvica organskih idioma: di

jalekt - poddijalekt - mjesni govor - idiolekt. Nasuprot njima stoji

književni (standardni) jezik kao neorganski idiom, pisani jezik čije

norme podliježu društvenoj verikaiji.

jezik (srpski)

dijasistem (štokavski)

dijalekt (istočnohercegovačko-krajiški, šumadijsko-vojvođanski,

zetsko-raški, kosovsko-resavski, timočko-!užnički ... )

poddijalekt (istočnohercegovački, zapadnocrnogorski, cetinjko

barski, istočnobosanski, lički, sjevernodalmatinski, kopaoničko

župski, smederevsko-vršački, rudnički, bački, sremski, timočki .. . )

mjesni govor (tršićki govor, crmnički govor, levački govor, prizren

ski govor, mačvanski govor, govor Pive i Drobnjaka, govor Zmijan

ja, govor Zaplanja, govor osječkih Srba ... )

idiolekt (govor pojedinca).

U skadu s ovim shvatanjem ovdje je učinjen pokušaj da se da

pregled srpskih dijalekata i njihovih osobina. Uz to se iznose i os

novne informaCije o hrvatskim štokavskim dijalektima.

Potreba za sagledavanjem srpske jeZičke zajednice na nivou di

jalekata u naše doba posebno se ukazala nakon skraćivanja dijalek

tološke vizure srpskih govora i raspada srpskohrvatske jeZičke za

jednice na nivou književnog odnosno standardnog jeZika.

Ova knjiga je namijenjena studentima srbistike i slavistike i

svima onima koji se zanimaju srpskim jezikom i njegovom pro

šlošću. Nju treba shvatiti komplementarnim priručnikom djelima

Milos Okuka - Srpski dijalekti.pdf

Plik z chomika:

Inne pliki z tego folderu:

Inne foldery tego chomika: